Cijene goriva u maloprodaji divljaju, dosežu povijesne visine. S rastom cijene energenata rastu cijene i svega ostaloga, inflacija bukti. Građani su nezadovoljni i zabrinuti, za visoke cijene optužuju vlast. S druge strane vlast tvrdi da oni ne mogu utjecati na svjetske krize poput ratova (Ukrajina) i kretanja na svjetskom tržištu, djelomično krive i pohlepne privatnike. Privatnici se pravdaju da im država nameće prevelike namete i na svjetsko tržište, svjetske krize…
U nastavku ćemo pokušati objasniti što sve utječe na maloprodajnu cijenu goriva.
Stanje na globalnom tržištu
Cijene nafte formiraju se uglavnom na dva najznačajnija tržišta, američkom i londonskom tržištu. Cijena nafte se izražava u barelima i obračunava u dolarima. Otud i veliko zanimanje Amerike za naftom. Barel (eng. barrel = bure) je mjerna jedinica za volumen i iznosi 158,98 litara.
Ako na trenutak zaboravimo na tržišne manipulacije i političke igre možemo reći da se cijena nafte formira ovisno o ponudi i potražnji. Budući da s razvojem gospodarstava diljem svijeta potražnja konstantno raste, uz nedovoljan rast ponude dolazi do rasta cijene nafte.
U vrijeme pisanja ovog teksta cijena barela na londonskom tržištu iznosi oko 120 dolara, što je najviša cijena još od 2013. godine. Na američkom tržištu za barel nafte je potrebno izdvojiti oko 115 dolara što je iznos koji se ne pamti još od 2008. godine. Na oba tržišta došlo je do tjednog skoka na gore u iznosu od 20-25%.
Rat u Ukrajini
Zbog rata u Ukrajini i ekonomskih sankcija Zapada protiv Rusije isporuke iz Rusije mogle bi dodatno pasti, što bi uz trenutno i dalje snažnu potražnju moglo dovesti do dodatnog rasta cijene nafte. Napominjemo, za vrijeme pisanja ovog teksta snažne sankcije Zapada se još ne odnose na naftu i plin no ipak snažno pogađaju i naftnu industriju jer je u ekonomiji sve isprepleteno. Problemi u jednom sektoru se lančano prelijevaju i na ostale sektore tako da ruske naftne kompanije već imaju određenih problema s proizvodnjom i isporukom nafte.
Rusija dnevno izvozi otprilike od 4 do 5 milijuna barela nafte dnevno, od čega se otprilike polovina proda u Europi. Iz ovoga je jasno da bi eventualnim uvođenjem sankcija na naftu i plin uz Rusiju najviše štete pretrpjela europska gospodarstva. Inače, Rusija je iza Saudijske Arabije najveći izvoznik nafte u svijetu.
Je li Iran rješenje?
Međunarodna agencija za energetiku (IEA) je problem s manjkom nafte privremeno ublažila tako da je iz strateških rezervi kojima raspolažu članice pustila u prodaju oko 60 milijuna barela nafte. No, moramo znati da ova mjera može pomoći samo u kratkom roku i da dugoročno rješenje treba tražiti na drugom mjestu.
S druge strane, iako su povećale proizvodnju za 400.000 barela dnevno (što je mizerno), članice OPEC-a uporno odbijaju da značajno povećaju proizvodnju nafte.
Zbog svega navedenog mnogi rješenje problema nedostatka nafte vide u Iranu. Analitičari procjenjuju da bi eventualni dogovor mogao povećati ponudu iranske nafte na tržištu za otprilike milijun barela dnevno, no to ne bi bilo dovoljno da se nadoknadi pad isporuka iz Rusije.
Ipak, dogovor još nije postignut i nije izvjesno da hoće zbog Iranskog nuklearnog programa na koji zapadne sile gledaju s negodovanjem.
Manipulacije velikih igrača na tržištu nafte
Nafta nije samo energija, ona je i više od toga. Manipulacije na tržištu nafte su uobičajene, a kada tu još ubrojimo političke interese jasno je da je nafta i moćno oružje u obračunu sa suprotnim stranama.
Primjerice, zemlje OPEC-a koje drže 40% svjetske proizvodnje vrlo često koordinirano, s namjerom smanjuju proizvodnju s ciljem dizanja cijene nafte, ili obrnuto. Poznat je i slučaj iz 2008. godine kada se umjetno smanjila cijena nafte kako bi se kaznilo Rusiju zbog aneksije Krima.
Situacija nije ni danas mnogo drugačija, veliki igrači manipuliraju, proizvođači ne žele povećati proizvodnju koja bi spriječila rast cijena dok trgovci nastoje što jeftinije nagomilati zalihe koje bi kasnije prodali po puno skupljim cijenama.
Kako se formira maloprodajna cijena nafte?
Maloprodajna cijena goriva (koju plaćaju obični kupci) se sastoji od nabavne tj. rafinerijske cijene goriva na koju se obračunavaju akcize i takse. Zatim, na dobiveni iznos trgovci (benzinske pumpe) zaračunaju svoju maržu (u BiH marža iznosi od 15-20 feninga), dok država na sve ovo još udari PDV u iznosu od 17%.
Akcize i putarine su posebni oblici indirektnih poreza, koji su u Bosni i Hercegovini regulirani Zakonom o akcizama u BiH (“Službeni glasnik BiH”, broj: 49/09). Prema ovom Zakonu, proizvodi koji podliježu oporezivanju akcizom su između i ostaloga naftni derivati.
Akcize
Za naftne derivate akciza se plaća po litri, i to u sljedeći iznosima:
- dizel-gorivo i ostala plinska ulja 0,30 KM;
- petrolej (kerozin) 0,30 KM;
- motorni benzin – bezolovni 0,35 KM;
- motorni benzin 0,40 KM;
- lož-ulje ekstra lako i lako specijalno (EL i LS) 0,30 KM.
Putarine
Putarina, kao vrsta indirektnog poreza, plaća se na sljedeće naftne derivate:
- Motorne benzine, uključujući i bezolovni, nezavisno od oktanske vrijednosti i komercijalnog naziva;
- Dizel goriva i ostala plinska ulja
i to u iznosu od 0,15 KM po jednom litru proizvoda za puteve i 0,10 KM za izgradnju autoputova.
Što država može učiniti da smanji cijenu goriva?
Ako proučimo kako se formira cijena goriva u maloprodaji doći ćemo do zaključka da najveći dio cijene goriva čine rafinerijska cijena i državna davanja.
Na rafinerijske cijene država teško može utjecati, osim u vidu poreznih olakšica ako rafinerija naftu prerađuje u toj zemlji. Što se tiče inozemnih rafinerija sve je jasno, mala država poput Bosne i Hercegovine nema apsolutno nikakvog utjecaja.
No, država itekako može utjecati na cijenu goriva i to ukidanjem ili smanjenjem iznosa akciza i putarina. Također, i PDV je moćno oružje koje država može upotrijebiti.
Ima li BH vlast hrabrosti ukinuti akcize?
Ipak, treba biti realan, ukidanjem akciza ili PDV-a na gorivo ovakav državni proračun kakav ima Bosna i Hercegovina, bi doživio ozbiljne poremećaje na prihodovnoj strani. Budući da se od akciza i PDV-a na gorivo ubire ogroman novac kojima se dalje krpaju brojne rupe u proračunu sumnjamo da će biti odvažne vlade koja je spremna na ovaj potez. No, pričekajmo, možda sve veći pritisci autoprijevoznika i javnosti urode plodom.
Valja imati na umu da povećanje cijena goriva donekle i odgovara vlasti jer više cijene goriva znače i više novaca u proračunu koji se ubire putem PDV-a.
Još jedna stvar koju država može uraditi je pojačavanje inspekcijskih nadzora posebno s ciljem sprečavanja neopravdanog dizanja cijena, što se u BiH često događa.
Inflacijski pritisci
Brojni analitičari upozoravaju i na jačanje inflacijskih pritisaka u svjetskom gospodarstvu, koje potiče cijena barela iznad 120 dolara.
Daljnje jačanje inflacije moglo bi natjerati središnje banke da agresivno zaoštre monetarnu politiku. U prijevodu to znači da bi središnje banke između ostalog mogle dignuti kamatne stope što bi dovelo do usporavanja rasta globalnog gospodarstva, a time i potražnje za naftom. U konačnici to bi dovelo od određenog pada cijene nafte.